Knez Miloš: 25 batina i gotovo!

Najviše sam se radovao kad sam video da nema više onih vrljika i zagrada, nego je sve upoljeno, kao da je sve njiva jednog čoveka. Gramžljivost ne samo za krčenjem, no prosto zauzimanjem zemlje daleko ide, jer videh duž putova da su preorani na mnogim mestima i sami putovi, do telegrafskih motaka i oko njih. Iako ovuda skoro svaki dan prolaze nadležni, niko i ne haje na ovo zauzimanje drumova. Ona uredba po kojoj pored putova mora biti osim kolovoza po nekoliko prostora sa obe strane za pešake i za stoku, k'o da je davno u zapećak bačena. Šta više, na očigled se vlasti šančevi oko njiva postojeći ravnjaju i drugi do samog kolovoza kopaju.

Nije mi posao da ispravljam krivu Drinu, ima za to nadležnih, ja samo kažem i beležim kako je negda bilo i kako je sad, te mladji naraštaj i strani putnici ne misle da su stari bili ludi što kod tolikog prostranstva tako tesne putove ostaviše da pešak i trgovača stoka mora da podbije noge idući po nasipu, a da se putnička kola moraju na svakom koraku susretati, mimoilaziti i zastajati dok marva ne prodje. Sad rabadzije i kiridzije nemaju nigde oko puta ni da stoku napasu, nego uteruju u njive. I pravedno je za one koje su drumove prisvojili.

Pri ovom pogledu na sve ovo i na mnogo kojesta, pade mi na um da nekako ustane knjaz Miloš iz groba i proputuje onim putovima starim, njegovim krčenicama, svisnuo bi od muke, i mal'te ne bi učinio ono što je u njega lako bilo: povaliti svakog starešinu na sred druma pa ocepiti pedest vrućih, što se onako prostrani njegovi krčenici, tako suziše da, kao što rekoh, nema gde na miru proći ni pešak ni marva. Za njegova vremena tako što se nije smelo desiti, što je svaki znao da njegovo bodro i ustalačko oko na svašta, i na najmanju sitnicu, pazi i odmah na putu ispravlja i viče: što je ovako, a što nije ono onako itd.

On zacelo ne bi trpeo da ostane onaj put preko u Topčider bez hlada, kao što je već on i dao posaditi taj "ale", od kog ostaše samo nekoliko bagrena. Nisu se posušili, nego isečeni. Isečeni su i svi oni dudovi koji su iz prve topčiderske dudare razaslani i po drumovima sadjeni. I to nije sekao ni tamanio kakav putnik, no onaj čije su njive do puta, kako će posle, a da se ne pozna, dokle je prostor oko putova i na koliko hvati ostavljen bio, lakše zauzeti.

Kapetani novi, koji ne znaju, dokle je negda prostor drumski hvatao, a neće da zavire u zbornike te da vide koliki je prostor oko druma ostavljen i treba da bude, neka leti prodju pored njiva drumskih i vide kako po ovima svake godine izbijaju iz zemlje mlade šiblje od dudova koji su posečeni. Dotle je drumski prostor bio, jer onda nije sadjeno voće i dudovi po jarku od puta, kao što činiše Midhad-pašini inžinjeri i njihovi, nažalost naši posledovatelji, kao što ću i o tome na svom mestu kazati.

I o policijskim smotrama knjaza Miloša hoću da prikažem neke epizode. Jednog dana šetao se pored Lepenice ( u Kragujevcu). Išao je desnom obalom po toku njenom, tamo od Arsine kuće, pa zastade kod jednog plota i gledajući u avliju povika:

  • "Ej, gazda, ima li koga?" u avliji ne beše nikoga. Momci polete unutra i nato se pokaza iz kuće žena.
  • "Odi ovamo snajo!" doviknu joj knjaz Miloš. Ona dodje do plota. Knjaz joj nazove boga i zapita je:
  • "A gde ti je muž?"
  • " Na njivi je, gospodaru", odgovri žena.
  • "I bolje je; što sam hteo do njega učiniti, to učini ti, ja ti zapovedam".
  • "A šta, gospodaru?", zapita žena.
  • "Da mu, kad dodje kući, svuče odeću, odmori se i povečera, ocepiš dvadest i pet batina".
  • " A šta, meni jadnoj, krivi, gospodaru?"
  • "Nije meni, no svojoj kući i čeljadma ( i deca su za njom išla iz kuće i blejala u knjaza ). Što leži ovaj pas u plotu, te smrdi i vama i drugima koji ovuda prolaze?" (Gde li je sad knjaz Miloš da vidi kako po Beogradu po najvećoj letnjoj žegi otrovani psi i po dva tri dana leže po varoši i vazduh kuže?!)
  • "Mene ubij, gospodaru", odgovori žena: "ja sam kriva što psa ne zatrpah. Juče neka deca povijaše ga kamenjem, čuh mu skiku i ciku, izadjoh iz kuće i rasterah decu i psa uterah u avliju, bio je krvav i ramljo je od udara dečijih; držala sam: neće mu ništa biti, na psu rana, na psu i zarasla, kad al' oko zaranka rekoše deca da je lipsao. Žurila sam se da što mužu, kad iz polja dodje, spravim za večeru. On je docne doašo. dovršio pozno rad, pa kako je umoran bio, seo je večerati i po večeri odamh leg'o spavati; zaboravih mu kazati za psa, a ja se zbunih s dečurlijom".
  • "Ja znam da je Jovan dobar radenik i pošten čovek, pozdravi ga od mene i kaži mu da i kad od kuće porani treba najpre da i oko kuće obidje i pregleda: da nije negde plot provaljen i da stoka ne učini u bašti kvara. Zbogom, snajo!"
  • "Zbogom, poš'o, gospodaru, ali mi ništa ne otkaza za čoveka: šta će s njim biti?"
    I knjaz Miloš, koji je već išao i dosta poizmakao, odvikuje ženi:
  • "Pa ne reče li da je po večeri odmah zaspao i nije mogao ništa svršiti?!"
  • "Jest, tako je, odgovori sama u sebi žena, sada neće biti bijen".
    Da je bila kakva nadzakbaba, ona ne bi muža pred gospodarem prala, nego bi njegovu zapovest nad mužem izvršila ma i obranicom.

Knjaz Miloš, kad bi god prolazio i video kakve neurednosti, na priliku da livada nije na vreme pokošena, svuda bi stao, pa ili lenog kaznio, ili ako njega nije tu, psovao bi kapetana što ne pazi šta se radi, što lenštine trpe i ne kazne, itd.; jednom reči, ništa nije ostalo što oko njegovo nije videlo.

Preuzeto iz knjige "Putovanje po novoj Srbiji", Sretena L. Popovića, od 227 do 230 strane.

Da cujem komentare :))

© 2006 Zoran Maksimović